Zoran Milanović (Zagreb, 30. listopada 1966.) hrvatski je političar i pravnik, koji obnaša dužnost predsjednika Republike Hrvatske od veljače 2020. Prethodno je obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske od prosinca 2011. do siječnja 2016. Od lipnja 2007. do studenog 2016. bio je predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske. Iz stranke službeno izlazi 2020.
Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu zaposlio se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Radio je u Predstavništvu Republike Hrvatske pri EU i NATO-u u Bruxellesu, gdje 1998. završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na Sveučilištu u Bruxellesu. Godine 1999. postaje član SDP-a, a 2007., nakon smrti bivšeg premijera Ivice Račana, postaje predsjednik stranke. Na parlamentarnim izborima 2007. su bili 2. po broju glasova, međutim 2011. stvara se Kukuriku koalicija koja pobjeđuje na izborima. Milanović 23. prosinca 2011. postaje premijer.
Početkom premijerskog mandata u Hrvatskoj je održan uspješan referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju te je ona 1. srpnja 2013. postala 28. članica te zajednice. Kraj Milanovićevog mandata obilježen je migrantskom krizom koja u Hrvatskoj počinje početkom rujna 2015. te Hrvatska postaje glavna tranzitna zemlja za migrante iz azijskih i afričkih zemalja koji u većini slučajeva nakon prolaska kroz zemlju ulaze u zonu zemalja potpisnica Schengenskog sporazuma.
Politička karijera
Zoran nije pošao očevim stopama. Otac Stipe bio je član HDZ-a jedno vrijeme, a zahvaljujući intervenciji Marka Veselice, početkom 1990-ih je postao zamjenik ministra prosvjete za financijska pitanja u HDZ-ovoj vladi, i to je bio zamjenik akademiku Vlatku Pavletiću.
Godine 1999. učlanjuje se u SDP. Nakon pobjede koalicije predvođene SDP-om na izborima 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. odlazi s mjesta pomoćnika.
Godine 2004. izabran je u Glavni odbor SDP-a, a dvije godine kasnije nakratko postaje glasnogovornik SDP-a. Početkom rujna 2006. godine izabran je za koordinatora rada SDP-a u četvrtoj izbornoj jedinici.
Nakon smrti Ivice Račana, na sjednici Glavnog odbora 21. travnja prvi najavljuje kandidaturu za predsjednika stranke. Objava kandidature dočekana je ovacijama. Prevladavajuće mišljenje u osvit izborne konvencije bilo je kako Račan, u tekstu svoje ostavke neposredno pred smrt, sintagmom o »novim snagama« zapravo daje podršku Milanoviću u kandidaturi za predsjednika. Na 10. izvanrednoj izbornoj konvenciji Milanović je u drugom krugu pobijedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a u povijesti.
Zahvaljujući njegovom izboru, rejting SDP-a u istraživanjima je doživio rast te su mnogi analitičari predviđali lijevoj opciji s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom uvjerljivu pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima...
