Hvala korisniku @RETROVIZIJA na ovom sačuvanom videozapisu.
Dugi otok, najveći otok u zadarskoj skupini sjevernodalmatinskih otoka, obuhvaća 113,3 km² s 1691 st. (2021.). Dug je oko 43 km, širok do 4,6 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, u nizu u kojem je sjevernije otok Molat, a južnije otok Kornat. Zapadno je pučina Jadranskoga mora, a istočno mnogobrojni otoci (Sestrunj, Iž, Rava, Zverinac, Ugljan, Pašman, Žut i dr.). Građen je uglavnom od donjokrednih rudistnih vapnenaca i dolomita. Najviši vrh Vela Straža (337 m) leži u srednjem dijelu otoka; ondje su i mnogobrojne špilje (Strašna peć, Kozja peć, Veli Badanj, Crvene rupe, Pećina). Dugi otok, zajedno s otokom Pagom, ide u red naših najrazvedenijih otoka (koeficijent razvedenosti 4,8). Obala (182,1 km), osobito istočna, uglavnom je niska. Na njoj su mnogobrojne pješčane uvale i plaže (Sakarun i dr.). Na sjeverozapadu su uvale Solišćica i Pantera, a na jugoistoku Telašćica (park prirode; jedna od najvećih jadranskih prirodnih luka). Zapadna pučinska obala visoka je i strma (hridi–klifovi); Grpašćak (166 m), najviša hrid na Jadranu. Uz obalu su mnogobrojni otočići (Bršćak, Golac, Katina, Krknata, Lagnići, Luški, Magarčić, Mežanj, Mrtovnjak, Mali i Veli Planatak, Utra i dr.). Između vapnenačkih otočkih uzvisina nalaze se krška polja (Arnjevo, Dugo, Krajnje, Slotino, Stivanje, Srednje) i uvale; zimi su neka polja, zbog dugotrajnih kiša, poplavljena. Na Dugom otoku nema vrela ni vodenih tokova; u južnom je dijelu slano jezero Mir (Jezero; 0,23 km²; duboko 5,8 m). Na vapnenačkom tlu središnjeg i zapadnog dijela otoka raste makija i šuma, a u južnom su dijelu kamenjari. Uzgaja se maslina, vinova loza, smokva, povrće, žito i dr.; stočarstvo (ovca, koza). Ribarstvo. Prehrambena industrija (tvornica za konzerviranje ribe i uljarnica u Salima). Turizam. Trajektnim vezama (Zadar–Zaglav, Zadar–Brbinj) otok je povezan s kopnom. Glavno naselje Sali (726 st.); ostala naselja: Žman (225 st.), Zaglav (171 st.), Luka (124 st.), Božava (118 st.), Veli Rat (91 st.), Brbinj (70 st.), Soline (59 st.), Verunić (54 st.), Savar (35 st.) i Dragove (18 st.). – Paleolitički i neolitički ostatci te nekropole ranoga željeznog doba svjedoče da je Dugi otok bio naseljen već u prapovijesti. Nađeni su i ostatci rimskog razdoblja u Maloj Proversi, Stivanjem polju i Brbinju. Srednjovjekovne isprave spominju otok kao Insula Magna, Insula Tilago te Insula Maior. Tijekom srednjega vijeka otok je bio dio zadarskoga distrikta i najvećim dijelom u vlasništvu benediktinskoga samostana sv. Krševana, koji ga je dao u zakup zadarskim plemićima. Iako se čini da je Dugi otok do razdoblja migracija XV–XVI. st. bio razmjerno slabo naseljen, nađeni su ostatci ranokršćanskih i predromaničkih crkvica u Školju kraj Brbinja, u Savru (Sv. Pelegrin), kraj Telašćice (Sv. Ivan i Sv. Viktor). Srednjovjekovne crkve u Božavi (1385.), Suvčenu (1378.), Zaglavu (1445.–1452.) i Salima (1465.) također svjedoče o postojanju naselja u tom razdoblju..
